GMO zakon

Tiho, brzo i u pozadini, gotovo kradomice, uz 100 glasova “za” te 2 “suzdržana, donesen je konačni Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama zakona o GMO, u hitnom postupku. Riječ je o usklađivanju nacionalnog zakonodavstva s propisima Europske unije. Tužna je to stvar kada se o budućnosti na ovakav način i preko-koljena tehnikom donose ključni zakoni o hrani, pa makar i bili samo usklađivanje, jer nije riječ o efemernoj stvari, niti je usklađivanje s propisima EU domaća zadaća prepisivanja. Usklađujemo bez pogovora, bez rasprave i bez mogućnosti stava – referendum anyone?

Stranke vladajuće politike uvjeravaju da će Hrvatska ostati zemlja bez GMO, skeptici optužuju da se vrata GMO-u otvaraju ovakvim zakonom, treći se protive hitnom postupku i pozivaju na kvalitetniju i dužu raspravu.

Ono što u cijeloj stvari izmiče iz središta interesa javnosti je jednostavno pitanje što je nama zapravo GMO? O tome nema debate, jer u suštini nitko o tome ne želi doista raspravljati. Nije da nema tko, jednostavno nije tema od interesa. Jedno jednostavno pravilo koje bi riješilo mnoga pitanja i dalo polog za budućnost odlučivanja o ovoj temi, ponovno je preskočeno. Ovdje bi ga vrijedilo ponovno navesti:

Zakonski uvesti obavezu deklariranja GMO sastojaka.

. U zemlji u kojoj polja zjape zapuštena u korovu i šikari, gdje stopa uvoza hrane nezajažljivo galopira uvis, doista bi bilo teško naći iole opravdanog razloga za primjenu GMO, kao zbog intenzivnog uzgoja hrane u trećim zemljama gdje je stopa gladi vrlo visoka. Ne kod nas više prolazi deviza “može da bude, ali ne mora da znači”. Razlog je posttranzicijski raspad sustava (u nedostatku boljeg izraza za opis stanja društva u kojem živimo), gdje nije nužno da “jači kači”, već ponekad zapravo jednostavno ignoriramo taj veliki bijeli svijet gdje se nešto dešava, ali nije nas baš puno briga.

fruit-741172_1920

 

Facebook komentari